Iako je emocionalno suočavanje s neplodnošću za mnoge parove velik pritisak, dobra vijest je da je medicinska tehnologija danas znatno napredovala i da u velikom postotku ovaj problem uspješno rješava. Nedavno objavljeno istraživanje uspješnosti medicinski potpomognute oplodnje izvještava da čak 80% parova koji se bore s neplodnošću zatrudni unutar 4-5 godina kada uđu u postupak MPO. To je sjajna vijest!
S druge strane, valja razmotriti sve parametre koji utječu na uspješnost medicinski potpomognute oplodnje. Iako je uspješnost visoka, iako medicina znatno napreduje, ipak, nije sve u rukama liječnika. Mnogo je čimbenika u igri na koje niti vještinama, niti upornošću, niti razvijenom tehnologijom nitko od nas nema utjecaj.
Kako biste zadržali emocionalnu stabilnost dok prolazite kroz postupke medicinski potpomognute oplodnje dobra je praksa što se više informirati o tome kako izgleda liječenje neplodnosti te koji su sve čimbenici na koje Vi, Vaš partner i liječnički tim možete utjecati, a što je potpuno izvan vaše kontrole. Za početak, saznajmo što je to jajna stanica, od koje sve počinje.
PRIČA O JEDNOJ OBIČNOJ JAJNOJ STANICI
Pitali smo prim.dr.sc. Miru Šimuna Alebića, stručnjaka iz područja humane reprodukcije, da nam ispriča zašto je jajna stanica toliko važna i zašto baš ima tako veliku ulogu u reprodukciji.
„Jajna stanica je fenomenalna. Sadrži praocean u sebi i klicu Života koji je započeo već davno, davno prije, a njena je uloga da taj Život nastavi, da ga prenese dalje. Ljudi kolokvijalno kažu –„mi smo napravili bebu“, no moje je mišljenje da je naša uloga da Životu damo šansu. Mi smo, pojednostavljeno rečeno, s reprodukcijske strane u službi Života. Neki od nas na tom putu imamo više sreće, pa se to dogodi spontano, a ostalima, da bismo uspjeli treba pomoć liječničkog tima. To onda nazivamo medicinski potpomognutom oplodnjom.
Jajna stanica je ključna u tom procesu. Ona je visoko diferencirana, prolazi teške selekcije, pripremu za oplodnju i oplodnju, a nakon što bude oplođena mora se pretvoriti u nešto posve nediferencirano, ali s potencijalom da se iz nje razvije zametak i kasnije dijete sa svim različitim tkivima, organima, organskim sustavima. Sve je to njen posao! Upravo nevjerojatno!
Neke jajne stanice, tako, imaju potencijal prenijeti život, a neke ne. Tako je to i kod plodnih parova i kod onih koji duže pokušavaju. Da bi u reprodukcijskom smislu bila uspješna, jajna stanica mora biti savršena u smislu genske sekvence, tj. da nijedan gen nije značajno promijenjen. No, ne samo da geni po svom sastavu moraju biti dovoljno dobri, nego moraju moći pravilno ispoljiti svoju aktivnost. Neki, zovemo ih epigenetski čimbenici, djelujući na toj razini mogu promijeniti aktivnost gena pa ako se radi o nekom važnom genu, oplodnja će izostati ili se zametak neće pravilno razvijati. Treća razina koja je izrazito važna je ona energetska, u kojoj središnje mjesto imaju mitohondriji koji su ključni za energetsku podršku oplodnji i ranom razvoju zametka. Svaka od te tri razine mora funkcionirati (gotovo) savršeno da bi se dogodila oplodnja, zametak implantirao i cijela trudnoća došla do svog sretnog kraja.
Subspecijalisti humane reprodukcije pokušavaju pomoći parovima koji se na tom putu suočavaju s problemima. Najčešće se koristimo metodama medicinski potpomognute oplodnje – inseminacijom, kod koje se pripremljeno sjeme partnera aplicira u maternicu te izvantjelesnom oplodnjom (IVF, ili kako se često kolokvijalno krivo naziva, umjetnom oplodnjom). Često se još spominje i intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI), a to je jedna od varijanti izvantjelesne oplodnje. Za te postupke mogu se koristiti jajne stanice iz spontanog ciklusa ili iz ciklusa kod kojih se za pomoć rastu i razvoju folikula, u kojima se nalaze jajne stanice, koriste lijekovi, a te cikluse nazivamo stimuliranim ciklusima. I u jednom i u drugom slučaju računamo sa zadanom kvalitetom jajne stanice na koju malo možemo utjecati, ali svaki je ciklus nova prilika. Da imam čarobni štapić, volio bih na početku ciklusa saznati kvalitetu najbolje jajne stanice. Je li to ona koju tražimo, u kojoj se skriva Život ili je bolje pričekati neki sljedeći ciklus. Nadamo se da će znanost uspjeti na to odgovoriti u budućnosti, a za sada parovima savjetujem da, ako naiđu na reprodukcijski problem, što prije potraže pomoć jer dob najviše utječe na kvalitetu jajnih stanica i kako vrijeme prolazi sve je manja vjerojatnost da će, i uz svu ekspertizu i tehnologiju, ciklus biti onaj kojeg tražimo. Da jednostavno zaključim… Ako u sebi nosite želju da se u budućnosti ostvarite kao roditelj – bolje je krenuti prije nego kasnije.“
MEDICINSKI TRETMANI ZA NEPLODNOST
Općenito, postoje tri kategorije tretmana za neplodnost. Oni uključuju lijekove za poticanje plodnosti, kirurško liječenje i metode medicinski potpomognute oplodnje.
LIJEKOVI ZA POTICANJE PLODNOSTI
Kada je kod žene smanjena plodnost uslijed starenja, hormonskih promjena, ili ovulacijskog poremećaja (zbog dobi ili zdravstvenih problema), mogu se koristiti neki od lijekova za poticanje proizvodnje jajnih stanica. Takvi lijekovi koriste se i u stimuliranim ciklusima medicinski potpomognute oplodnje za povećanje broja jajnih stanica u ciklusu kako bi se povećala šansa oplodnje u tom ciklusu.
Također, mogu se koristiti lijekovi za reguliranje ovulacije kako bi se tempiralo vrijeme pokušaja začeća kroz spolni odnos, inseminaciju ili izvantjelesnu oplodnju. Neki od lijekova koriste se i kako bi pripremili maternicu za implantaciju embrija.
Većina tih lijekova su hormoni. Oni mogu izazvati simptome poput onih tijekom menstruacije te utjecati na promjene u raspoloženju. Neki od ovih lijekova uzimaju se oralno, a neki kroz injekcije. Neke od ovih injekcija ubrizgavaju se na predjelu trbuha i izazivaju kratkotrajno peckanje ili žarenje koje u većini slučajeva brzo prolazi.
Vezano uz muški faktor neplodnosti koji je povezan s infekcijom u reproduktivnim organima, koriste se antibiotici.
KIRURŠKO LIJEČENJE
Kada su u pitanju različite opstrukcije reproduktivnog sustava koje uzrokuju neplodnost, mogu se koristiti kirurške tehnike za deblokiranje tih prepreka. Kirurško liječenje se koristi za odstranjivanje priraslica ili ožiljaka uzrokovanih spolno prenosivim bolestima ili radi endometrioze. Također, ako je uzrok neplodnosti miom maternice, također se može raditi kirurški zahvat. U muškom faktoru neplodnosti kirurški se radi na začepljenim ejakulacijskim kanalima ili nakon preboljenja varikokele.
MEDICINSKI POTPOMOGNUTA OPLODNJA
Najčešće metode asistirane ili potpomognute oplodnje su inseminacija, izvantjelesna oplodnja jajne stanice (IVF) te intracitoplazmatska injekcija spermija (ISCI) u jajnu stanicu
INSEMINACIJA je najjednostavniji postupak potpomognute oplodnje. Izvodi se tako da muškarac daje uzorak sjemena koji se u laboratoriju humane reprodukcije pripremi tako da se ispiranjem uklone nepokretni spermiji, a poboljša se oplodni potencijal ostatka sjemena. Potom se pripremljeno sjeme ubrizgava pomoću katetera u šupljinu maternice. Ovaj postupak izvodi se ili u prirodnom ciklusu žene ili u blago stimuliranom ciklusu.
Izvantjelesna oplodnja (in vitro fertilizacija, IVF) jajne stanice uključuje vađenje jajnih stanica iz jajnika i korištenje uzorka spermija za oplodnju izvan tijela, u Petrijevoj zdjelici. Nakon što se jajna stanica oplodi, embrij se vraća u maternicu na odgovarajuće mjesto pogodno za implantaciju. Konkretni koraci u ovom postupku uključuju sljedeće:
Korak 1. Stimulacija dozrijevanja jajnih stanica (folikula)
Pacijentica prima lijekove za povećanje broja jajnih stanica u tom ciklusu. Za razliku od spontane ovulacije, u kojoj se u svakom ciklusu oslobađa samo jedan folikul ili jajna stanica, koja ne mora imati potencijal za oplodnju, ovi lijekovi stimuliraju sazrijevanje više jajnih stanica, kako bi se povećale šanse da se oplodnja u tom ciklusu desi. Razvoj folikula se prati ultrazvučnim pregledima, koje nazivamo folikulometrija, dok ne budu spremne za aspiraciju ili vađenje jajnih stanica.
Korak 2. Vađenje jajnih stanica
Jajne stanice se aspiriraju iz jajnika pomoću igle koja prolazi vaginalno, a vođena je ultrazvukom. Ovaj postupak može se izvoditi uz lijekove protiv bolova ili pod anestezijom.
Korak 3. Izvantjelesna oplodnja
Nakon što su folikuli izvađeni, u laboratoriju se stavljaju u Petrijevu zdjelicu zajedno s uzorkom sjemena i čeka se oplodnja. Nakon dva ili više dana, ako dođe do razvoja embrija, ide se na sljedeći korak koji nazivamo transfer embrija u maternicu.
Korak 4. Transfer embrija u maternicu
Pomoću katetera koji se umeće u vaginu, embriji se kroz vrat maternice vraćaju u maternicu na mjesto koje je najpogodnije za implantaciju
Korak 5. Implantacija
Implantacija (ugnježđenje) je pričvršćivanje embrija za stijenku maternice, u koju se ukopava. Ukoliko dođe do implantacije, embrij se dalje razvija kao i u spontanoj trudnoći.
ICSI ili intracitoplazmatska injekcija spermija je postupak prilikom kojeg su koraci identični kao u IVF-u, osim što se oplodnja ne događa u Petrijevoj zdjelici, nego tako što se mikromanipulacijom uzima jedan spermij iz uzorka muškog sjemena te ubrizgava izravno u jajnu stanicu. Ukoliko se dogodi oplodnja i dođe do razvoja embrija, sljedeći korak je, kao i u IVF-u, transfer embrija u maternicu.